Golica je ovih dana ponovno kraljica narcisa. Snježnu bjelinu zamijenili su prelijepi proljetni cvjetovi. Nakon duge zime konačno je došlo doba godine kada su narcise preuzele greben Golice, a mnogobrojni izletnici i planinari požurili u Sloveniju ne bi li sami doživjeli i fotografirali tu bijelu čaroliju.
Savjet je da zbog velikih gužvi vikendom na Golicu odete u tjednu. Mi smo iskoristili neradni utorak i Dan državnosti proveli uživajući na Golici. Osim čarobnih fotografija donosimo vam detaljan opis puta legendarnog hrvatskog planinara Mirka Bjelana, autora bloga Moj planinarski dnevnik. Intervju s Mirkom Bjelanom pročitajte OVDJE.
Golica – kraljica narcisa (na njemačkom – Kahlkogel) sa svojom nadmorskom visinom 1835 m je dio glavnog grebena na zapadnom dijelu Karavanki. Smještena je sjeverno iznad Jesenica, na granici između Slovenije i Austrije. Greben Golice proteže se od Jakljeva sedla (1488 m) na zapadu do prijevoja – sedlo Suha (1430 m) na istoku u dužini od 3,8 km. Na grebenu Golica od njenog glavnog vrha prema istoku nižu se još dva manja vrha: Krvavka (1785 m) i Mala Golica (1646 m).
Cijeli greben Golice iznad 1500 m je gol (travnat – bez šumskog raslinja), po čemu je planina i dobila svoje ime. Južna, travnata padina Golice vrlo je strma – poznata po poljima gorskih narcisa (sunovrata), koji planinu krase u svibnju. U to vrijeme planina je posebno posjećena od brojnih planinara i izletnika.
PRISTUP AUTOMOBILOM (do planine pod Golico)
Iz Ike krenuo sam osobnim automobilom u 7 h i 30 minuta. Vožnju sam nastavio preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice do Postojne, od kuda nastavljam autocestom prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru. Tu ulazim u Jesenice – vožnju nastavljam kroz grad do putokaza, koji upućuje na skretanje lijevo za Planinu pod Golico i dalje lokalnom cestom do kraja naselja planine pod Golico, gdje završava asfaltna cesta. Od Jesenica do Planine pod Golico – dužina asfaltne ceste 5,1 km. Dalje, vožnju nastavljam šumskom cestom do donje postaje teretne žičare i raskrižja planinarskih putova. Dužina šumske ceste 4,7 km. Cesta u donjem dijelu prati Črni potok i nakon 2,4 km dolazi se do raskrižja šumskih cesta. Na tom raskrižju treba skrenuti lijevo za Golicu, desno cesta nastavlja za Javorniški rovt i Jesenice. Od ovog križanja preostaje još 2,3 km do donje postaje teretne žičare, ispred koje je zabranjeno parkiranje. Auto se može parkirati na proširenjima uz šumsku cestu.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Donja postaje teretne žičare i raskrižje planinarskih putova (1212 m). Koča na Golici (1582 m), vrh Velike Golice (1835 m), vrh Krvavka (1785 m), Mala Golica (1646 m), prijevoj – sedlo Suha (1430 m), te ishodište pohoda (1212 m). Ukupna dužina staze 7,6 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 26 minuta. Minimalna visina 1121 m, maksimalna 1841 m. Visinska razlika pri usponu 864 m, pri silasku 865 m. Visina polazišta 1212 m. Visina odredišta 1835 m. Prosječan nagib 22%.
Opis puta
Na Golicu vodi nekoliko markiranih putova; ja smo odabrao najkraću varijantu uspon od donje postaje teretne žičare koja služi za potrebe opskrbe koče. Tu je ujedno i raskrižje planinarskih putova: lijevo vodi staza naziva Zimska „zahtevna pot“ za koču na Golici (1 h i 30 min). Redovito biram zahtjevnije uspone, ovog puta odabrao sam lakši uspon, s obzirom na to da sam se uputio na planinarenje sam.
Na smjerokazu je ispisano odredište s potrebnim vremenima hoda: koča na Golici 1 h, te Golica 1 h i 30 minuta. Pohod započinjem u 10 h i 10 minuta širokom stazom – starom vlakom, koja se na mjestima pretvorila u duboke vododerine. Staza nije teška, dobro je označena, umjereno se uspinje krivudajući kroz mješovitu šumu bukve i smreke. Nakon 35 minuta laganog hoda izlazim iz šume na travnati proplanak, gdje se nalazi raskrižje putova: desno odvaja se put za (Belščiva, Stol, Markljava planina i Pusti rovt), ravno – staza nastavlja prema zimskoj kućici ispod koče, te dalje nekoliko minuta kroz krušljivu stijenu dolazim do koče na Golici (1582 m).
Koča na Golico stoji na razglednom mjestu južne padine Golice, tik iznad ruba šumskog pojasa. Na tom je mjestu 1892. godine Njemačko-Austrijsko planinarsko društvo izgradilo koču i dali joj ime – Njemačka koča. Taj naziv bio je vrlo bolan za slovenske planinare, zato je SPD u Kranjskoj Gori osnovalo planinarsku podružnicu (ogranak) – 1903. godine. Iste godine, podružnica je odlučila izgraditi na vrhu Golice slovensku koču. Gradnja koče započeta je 1904. a dovršena i otvorena 13. srpnja, 1905. godine. Koča je dobila ime po Francu Kadilniku strastvenom planinaru koji je uveliko pomagao izgradnju koče. Darovao je 7000 kruna ( pravo bogatstvo za ono doba). Nakon izgradnje koče na vrhu Golice Njemačka koča (slo.- Nemška koča) preimenovana je u „Spodnju“ – Jesenišku koču.
U lipnju, 1943. godine partizani su zapalili obje koče, kako ne bi služile kao uporište njemačkim snagama. PD iz Jesenica 253 m ispod vrha Golice na mjestu gdje je bila Njemačka koča izgradilo je današnju „Koču na Golici“ s 40 ležaja. 2015. godine, članovi PD Jesenice su 29. kolovoza, pri koči na Golici organizirali tradicionalni susret jeseničkih planinara i drugih ljubitelja gora i planina, sa svrhom promocije planinarstva i zdravog života. Tom prilikom obilježena je 110 – godišnjicu izgradnje Kadilnikove koče na vrhu Golice. Na svečanom obilježavanju 110 – obljetnice ponavlja se višegodišnja ideja i nastojanje da se ponovno izgradi koča na vrhu Golice.
Nastavak puta
Od koče staza nastavlja u smjeru sjevera, po dobro vidljivoj i utabanoj stazi, najprije umjerenim usponom, zatim nastavlja vijugajući po vrlo strmim planinskim travnjacima. Nakon 25 minuta uspona, staza izlazi ispod grebena, gdje put zavije ulijevo i nakon dvjestotinjak metara staza izlazi na greben, od kuda se otvara pogled na Korušku u Austriji. Preostaje još 15 minuta uspona po lakšoj grebenskoj stazi do vrha. Na tom putu upoznao sam planinara iz PD Idrije iz Višnje Gore, gospodina Vinka Bogotaja i s njime nastavio do vrha Golice (1835 m).
Vrh Golice je veća travnata zaravan, na kojoj se još i danas vide temelji Kadilnikove koče. Vrh je označen s geodetskim stupom i betonskim stupom na kojemu je ugravirana ruža smjerokaza – planinskih pravaca. Dvadesetak metara prema jugu nalazi se žig i metalna kutija s upisnom knjigom. S ovog vrha pruža se prekrasan pogled na sve strane svijeta, obzirom da nema ni jedne veće planine u blizini, koja bi zaklonila pogled. Prema istoku vidi se dugi greben Karavanki preko Struške, Belščice do Stola.
Na grebenu Karavanki prema zapadu vidljivi su vrhovi: Klek, Hruški vrh, Dovška Baba i Kepa. Prema jugu vide se travnati greben Golice i naselje Planina pod Golico. Vrlo lijep pogled otvara se prema sjeverozapadu na Korušku prema Austriji na dolinu Drave, Klagenfurt, Villach i jezero, Worthersee, Ossiacher See, Faaker See, te dalje u daljini austrijske Julijske Alpe. Prema sjeverozapadu na slovenskoj strani također jasno se vidi središnji dio Julijskih Alpa s Triglavom, Stenarom i Škrlaticom.
Odmor i marenda
Nakon kraće pauze i marende, moja sljedeća tura predviđa uspon na Krvavku (1785 m) i Malu Golicu (1646 m), te spust do prijevoja sedlo Suha (1430 m), a potom kružno ispod vršnog grebena do koče na Golici. Pozdravljam se s Vinkom u nadi da ćemo se sresti još koji puta u planinama ili na nekom drugom mjestu. Od vrha spuštam se 10 minuta i dolazim do križanja putova: desno put vodi prema koči na Golici, ravno nemarkirana grebenska staza vodi prema vrhu Krvavka po putu zvanom „put graničara“. Nastavljam grebenom do sedla između Golice i Krvavke, a potom strmim usponom do vrha Krvavke (1785 m). S ovog vrha, kao i s cijelog grebane, neodoljivi su pogledi na sve strane.
U nastavku staza slijedi strmi spust do Male Golice (1646 m), te nakon toga, uslijedila je lakša strmina do raskrižja putova na prijevoju – sedlo Suha (1430 m), gdje staza izlazi na šumsku cestu. Od vrha Golice do sedla Suha dužina grebena je 2,3 km. Vrijeme hoda s odmorima 1 h. Na ovom križanju, gledano iz pravca dolaska: lijevo Prešernova koča (4 h), ja nastavljam desno prema koči na Golici (30 min.) šumskom cestom 150 metara, nakon toga staza zavija desno i ulazi na markirani šumski planinarski put.
Staza, u prvom dijelu vodi kroz gustu bukovu šumu dobivajući na visini 70 m, na dužini od 600 m, a nakon toga nastavlja po izohipsi grebena Golice, gotovo polegnuta na prosječnoj nadmorskoj visini od 1500 m. Ovaj dio staze nije zanimljiv – nema vidika. Nakon 20 minuta hoda dolazim do sljedećeg raskrižja putova ispred koče na Golici. Na tom raskrižju zatvara se kružna tura. Desno staza vodi do koče, ja nastavljam lijevo istim putem do ishodišta – (donje postaje teretne žičare), gdje i završava ova moja avantura planinarenja.
Tekst: Mirko Bjelan
Photo: Domagoj Sever