Nama je rezultat sve, a institucije koje financiraju sport trebaju shvatiti da bi sport do 14 godine trebao biti isti za sve i ne financirati sport prema rezultatu, rečeno je na okruglom stolu „Tjelesna aktivnost od najranije dobi: Investicija u zdravlje i sportsku budućnost“
U Zagrebu je u nazočnosti brojnih osoba iz sustava sporta, odgoja i obrazovanja održan okrugli stol pod nazivom „Tjelesna aktivnost od najranije dobi: Investicija u zdravlje i sportsku budućnost“.
Društvo sportaša veterana i rekreativaca i Sportski savez Grada Zagreba željeli su organizacijom ovog događaja ukazati na važnost sporta za sveukupno zdravlje društva te nužnost uključivanja što većeg broja djece i mladih u sport i rekreaciju.
U tu svrhu okupljeni su i eminentni panelisti: dr. Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, prof. Igor Jukić s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, prof. Davor Plavec, predsjednik Hrvatskog društva za sportsku medicinu, dr. Pero Kuterovac, istaknuti kondicijski trener olimpijskih i svjetskih prvaka u brojnim sportovima, dr. Miroslav Hrženjak, voditelj Odjela za razvoj u Sportskom savezu Grada Zagreba, Pere Markić, predsjednik Školskog sportskog saveza Grada Zagreba i Robert Grdović, bivši vrhunski malonogometaš, sada profesor tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj i srednjoj školi.
„Hrvatska djelomice cijeni sport, no hrvatsko društvo, država i politika nedovoljno ulažu u tematiku današnjeg panela, a to je da već od druge ili treće godine života potiče djecu na fizičku aktivnost. Nije to pitanje sporta, nije to pitanje ponosa, nije to ni pitanje jesmo li sportska nacija – jer sigurno nismo nacija koja se ponosi fizičkom aktivnošću. Istraživanje je pokazalo da djeca i mladi danas više od četiri sata dnevno provode pred ekranima i u digitalnom svijetu, dok u bavljenju nekom fizičkom aktivnošću provedu prosječno 14 minuta“, rekao je Boris Jokić govoreći o odnosu mladih prema bavljenju sportom u Hrvatskoj.
U hrvatskoj javnosti nije dovoljno osviještena činjenica da ulaganje u sport i bavljenje sportom smanjuje troškove zdravstvenog sustava, iako su dostupni podaci o tome zapanjujući.
„Istraživanje u Velikoj Britaniji je pokazalo da bavljenje fizičkom aktivnošću preventivno djeluje na kardiovaskularne bolesti, moždani udar, dijabetes tipa 2, velik broj tumora i depresije. Ukupna svota uštede za britansko zdravstvo je, pritom, 97 milijardi funti direktnih i indirektnih troškova. I ja sam radio istraživanja koja su pokazala da tjelesna aktivnost astmatične djece značajno pojačava njihov imunološki otpor“, istaknuo je doktor Plavec.
Govoreći o tome kako osigurati da javnost prihvati sve ono što treba poduzeti u kako bi sport bio uistinu ono što mora biti i kako bi to imalo odjeka u društvu, Igor Jukić je rekao:
„Nekada je u selu bilo važno što kažu doktor, učitelj i svećenik. Oni su, govoreći modernim jezikom, zapravo bili influenceri. Dakle i mi moramo biti influenceri i moramo educirati influencere u sportu. Pitanje poticajnog ambijenta za razvoj sportske kulture je ključno pitanje. Kako roditeljima objasniti što znači sport. U klubovima se vrlo malo radi na edukaciji roditelja, a roditelji žude za takvim edukacijama, u što smo se puno puta uvjerili.“
Baza iz koje hrvatski sport crpi sportaše je sve uža, a trenerima dolaze djeca sa sve lošijim motoričkim sposobnostima. Dramatičnim riječima to je potvrdio i Pero Kuterovac:
„U vrijeme bivše države u vojsku nisu primali ljude sa spuštenim stopalima, a mi danas u startu krećemo raditi s djecom koja su motorički loša. Tek jedno od desetero djece ima prosječne motoričke sposobnosti. Kako ćemo riješiti te probleme? Riješit ćemo ih i radom kineziologa s djecom od 1. do 4. razreda i dovođenjem djeca na sport već od druge ili treće godine života, a moramo promijeniti i ciljnu orijentaciju sporta. Nama je rezultat sve, a mislim da bi institucije koje financiraju sport trebale shvatiti da bi sport do 14 godine trebao biti isti za sve i ne financirati sport prema rezultatu. Na taj način uništavamo djecu, a ionako nas je već premalo.“
Sportski savez Grada Zagreba osigurava sredstva za rad 470 trenera iz 44 sporta, pri čemu im je stvaranje sportaša i rezultata tek jedan od zadataka.
„Mi u Sportskom savezu Grada Zagreba imamo jednu specifičnu filozofiju. S jedne strane promatramo sport kroz prizmu rezultata, medalja, uspjeha, medijskih napisa i dočeka. No, istovremeno gledamo na sport kao moćan društveni alat koji je usmjeren na djecu i razvoj njihovog karaktera, duha discipline i drugih vrijednosti. Trenere, zato, ne gledamo samo kao vrhunske stručnjake koji su u stanju prepoznati i selekcionirati i dovesti sportaša do olimpijske medalje, nego i kao pedagoge, ne samo u kontekstu tjelesne i zdravstvene kulture, koliko kulture predavanja“, rekao je Miroslav Hrženjak.
Mnogi su ljudi danas dosta kritični prema sustavu sporta u školama i tvrde da su nekad školske lige nudile učenicima puno više prilike za natjecanje.
„Sport nekad i danas su dvije različite priče. Ono što mi pokušavamo je da kroz sportski školski sustav damo djeci na važnosti. Nekad je natjecanje bilo jako bitno, bitno je i danas, no mi kroz naša programe pokušavamo doprijeti i do djece koja uopće nisu aktivna u sportu“, pojašnjava Pere Markić, a Robert Grdović dodaje:.
„Fizička aktivnost kod djece je sve manja, a to možda dolazi i od nas koji smo im u okruženju, prijatelja ili roditelja. Zato mi kroz školski sport imamo drukčijih problema, a oni nastaju odmah od početka. Mi imamo dva sata tjelesne i zdravstvene kulture tjedno, a sve manje djece je i na igralištima. Mi smo nekad čekali u redu za ‘basket’ ili ‘hakl’ a toga više danas nema.“
Sudeći prema velikom zanimanju za ovu temu, nema nikakve sumnje da će uskoro uslijediti nova tribina Društva sportaša i rekreativaca s istim ili sličnim sastavom panelista.
Foto: Renato Branđolica/DSVR