Petrinja je grad obrtnika, grad lončara, a lončarstvo od davnina je simbol Petrinje. Zanimljivo je i da u Petrinji i danas postoji dio grada koji se zove Češko selo, nazvano po prvim lončarima koji su upravo iz Češke na ove prostore doselili još u 18. stoljeću.
Tradicijski zanati najbolji su pokazatelji dugovječnosti nekog naroda na određenim prostorima. Nekad su ljudi u potpunosti živjeli u skladu s prirodom, uzimajući resurse koje im je nudila, a istovremeno čuvajući ju za buduće naraštaje.
Petrinjska glina vrhunske je kakvoće, pa je lončarstvo na ovim prostorima najstariji obrt.
S petrinjskom glinom radila je poznata kiparica Mila Wood i 1929. izradila spomenik Stjepana Radića. Taj je spomenik pečen je u radionici majstora Šandora Stanešića, a kasnije izliven u bronci i 1936. postavljen na istoimeni trg u Petrinji.
Lončarstvo je toliko bilo rašireno da je po njemu nazvana ulica. Današnja Gajeva u Petrinji nekad se zvala Lončarska ulica, zbog mnogobrojnih lončarskih radionica u njoj. Stanovnici Gajeve se i danas rado zovu Toparima, prema njemačkoj riječi Topf (lonac).
Sredinom 19. stoljeća lončarstvom se u Petrinji bavilo 145 lončara. Izrađivali su razne korisne predmete poput lonaca, ćupova, vrčeva, tanjura i dr.
Stucka
Stucka je posebna glinena posuda u kojoj su Petrinjci od davnina čuvali vodu, mlijeko ili vino. Posebno je bila korisna u doba ljetnih vrućina, jer glina zadržava temperaturu pa je tekućina dugo ostajala hladna. Posebno se pokazala korisnom za rad u polju gdje bez hladovine nije bilo moguće zadržati hladnoću.
Stucka je posebna i po tome što na ručki ima rupu, koja je pak maloj djeci olakšavala da samostalno mogu piti iz nje.
Stucka je simbol petrinjskog lončarstva te samim time autohtoni gradski suvenir. Nalazi se i na ulazu u Petrinju, gdje s četiri metra visine dočekuje svakog putnika.
Djelo je jednog od najvećih majstora lončara Valentina Valenta, vlasnika obrta Lončarstvo Val, jednog od najvećih i najuspješnijih na ovim prostorima.
– Učenik sam majstora lončara Mateja Stanešića, koji je odmah na početku prepoznao moj talent i nagovorio me da nastavim tradiciju. Poslušao sam ga, 2010. izučio sam zanat i pokrenuo vlastitu proizvodnju predmeta od gline.
– Polako sam napredovao, učio, usavršavao se, skupljao klijente koji su zadovoljni i iznova se vraćaju.
Inače sam diplomirani je inženjer tehničke struke, a znanja koja sam imao iskoristio sam u proizvodnji kvalitetne i jedinstvene proizvode, istaknuo je Valentino.
Valentino Valent dosad je osim s glinom radio i s drugim materijalima poput betona, stakloplastike, drva, gipsa, tkanine, kamena, željeza te ponajviše stiropora od kojega je stvorio nadaleko poznate skulpture.
Uz jedan od njegovih najznačajnijih radova replike stucke na ulazu u Grad Petrinju, tu je i 14 postaja križnog puta potopljenih u zaljevu pokraj grada Trogira. S ukupno 60 tona materijala izrađeno je 50 skulptura u prirodnoj veličini koje prikazuju Isusovu muku kao i završna postaja koja prikazuje uskrsnuće koja je izvedena kao skulptura u dimenziji od 8 metara visine.
Valentino je napravio i mnogo umjetnih nalazišta amfora, sidra i topova koji služe kao rekviziti pod morem za ronilačka istraživanja i vježbe, a stalni je dobavljač sad već nadaleko svjetski poznatih amfora koje se potapaju na otoku Pelješcu. Naime, amfore se s bocama vina potapaju na odležavanje u more te nakon vađenja postaju jedinstveni suvenir.
Keramički atelje Petrinja
Da glina povezuje ljude najbolje znaju volonteri udruge Keramički atelje Petrinja, gdje se uz druženje i učenje stvaraju predivni predmeti od gline.
Većina članova također je prošla razne radionice i tečajeve u organizaciji majstora Valentina Valenta, te danas samostalno izrađuju svoje predmete prenoseći dalje stečena znanja i vještine.
Atelje vodi udruga GRAK. Pripremili su 12 zanimljivih video lekcija u kojima govore o tradiciji petrinjskog lončarstva i ručnom oblikovanju gline. Možete ih posjetiti u otvorenom keramičkom ateljeu koji je dostupan svima.
Foto: Domagoj Sever